spizdikus

25.06.2007., ponedjeljak

OPET SAM PRELIJENA ZA NASLOV

Evo, ovaj produženi vikend je finito, kaput! Čvrsto sam odlučila da mi ovo bude najbolji vikend ovo ljeto, jerbo jel'te produžen je a ujedno je i moj jedini takorekoć godišnji. No, kako to uvijek biva, ovo je, na kraju, ispao jedan od gorih vikenda. Nisam se ni jedan put poseksala, od četiri dana kupala sam se dva dana (u moju obranu, inače idem na more van Splita pa stojim cijeli dan, a naporno je to raditi ama baš svaki dan), bila sam prilično pod jebenim stresom jer su misli, ničim izazvane, lutale do posla (inače, pun mi je kurac tog stresa; morala sam upotrijebit riječ kurac jerbo sam toliko bisna na taj stres da jednostavno ne mogu izbegavat vulgarizam), čak jedan od tri filma koje sam uzela u videoteci nisam pogledala. Inače, radi se o Spielbergovom Munchenu (mislim da sam ga podsvjesno odmah stavila pod manje, meni osobno, interesantan sadržaj. Teška tema, a k tome još i bazirana na istinitim događajima...ph, ma nije imao šanse, raspoloženje mi je i tako bilo sjebano. Još da počnem i razmišljat o nepravdama u svijetu, pa pukla bih!) Dakle, nikad neću unaprijed odlučit da će mi bit dobro. Hm, čudan neki osjećaj me sad prožima. Vikend je prošao tako-tako a očekivalo se mnogo, skoro je gotov i sutra je radni dan, a ja se osjećam bolje nego na početku vikenda. Mislim da je to zato što, iako mrzim stres, volim mu gledat oči u oči i ne volim ga odgađat. Stres je prisutan svugdje (pričam o poslovnom stresu), svjesna sam toga, ali pun mi je k ovog posla. Daj ti meni Bože da se ja obogatim preko You tub-a! Bez zajebancije, pa koje sve budale se bogate i to zabavljajući se, a ja moram crnčit za 2000 i nešto siće, a radne uvijete da ni ne spominjen (radni stol ko 1/3 poštenog stola, mračno, vruće, okružena sa pet ekrana čije zračenje ne mogu a da ne osjetim kroz odvratne glavobolje). Ne mogu se ja pomirit da će meni tako bit cili život (tako ili slično). Bliski mi ljudi kažu...a moja draga, to ti je tako.
Ma pusti ti to! Ne mogu se ja mirit, ja znam da ću sebe izmrcvarit dok se ne izmogoljim iz te fucking situacije) Možda i popušim, al moram probat.
Dosta o tome, za sada. Sad ću reći nešto što sam već rekla, al smatram da vrijedi još jednom spomenuti. Dakle, evo ovako; Ovo sam znala i prije al otkako radim još sam u to sigurnija. Žene su kokoši! S muškarcima se da puno lakše komunicirati. Komunikacija, iako ponekad ako ne i često jednosmjerna, u svakom slučaju je mnogo jednostavnija. Kod njih su stvari prilično jednostavne – ono što kažu, to i misle, ili bi nas povalili ili ne bi. Vrlo jednostavno. A ne ko mi, jebate narod olitiga nacija, mi smo jedna jako zajebana vrsta. E dok ti skužiš šta je pjesnik htio reć, jesmo li mislile to šta smo rekle ili nešto pak sasvim suprotno, jeli kompliment od jedne žene drugoj ženi stvarno kompliment ili zavist kamuflirana u pristojnost ili u biti sarkazam a ne kompliment, jeli osmijeh osmijeh ili prikriveni „pun mi te k, miči mi se s očiju“, jeli ton kojeg smo upotrijebili baš takav kakav nam se učinio ili sasvim drugačiji....itd. Pa za poludit čovječe! Oduvijek sam se bolje slagala s muškarcima, pa tako i sada na poslu. Šteta što nijh najmanje viđam.
Teško podnosim ove vrućine...Nervozna sam, teško dišem. Svi su nerovzni. A promet da ni ne spominjem. Kao da su svi sišli s pameti! Jučer i danas, dvi budale su prošle kroz crveno ko da nije njihov posal, i to meni isprid očiju tj. auta. Katastrofa!
Za kraj ću još samo nešto spomenuti. Ovaj moj grad trešti od cajki na svakom kantunu, i ti onih tipa Ceca. Vjerovatno ti isti, vidi im se po faci, na šofer-šajbi drže zalipljenog Gotovinu ili Norca ili oboje. Neću ulaziti sad u politiku, samo da bacim jednu šaljivu konstataciju a propo;
- To vam je ko da Srbin koji drži do sebe sluša Thompsona

- 21:16 - Komentari (8) - Isprintaj - #

23.06.2007., subota

Opće stanje društva


Moje osobno raspoloženje...


A sad malo cirkuskog optimizma...za kraj

- 16:03 - Komentari (3) - Isprintaj - #

18.06.2007., ponedjeljak

DOSADILO MI JE SMIŠLJAT NASLOVE, A BOJIM SE AKO GA NE STAVIM, TO ĆE BITI KAO POST BEZ KATEGORIJE

Jučer, na plaži, svjedočila sam nečem izuzetno strašnom. Vidjela sam par, vjerovatno bračni, u svojim ranim tridesetim sa svojih, ni manje ni više, nego četvero djece. Još uvijek jedno drugog oslovljavaju s „ljube“, maze se, ljube i grle, te paze na svoje četvero djece. Što je tu strašno pitate se? Pa, evo, što je strašno; I tako, nas tri žene ugledale taj bračni i par, i žene ko žene, rastopile se. No lako što smo se mi rastopile, nego smo mi i shvatile da smo iznenađene tom pojavom. Ok, ugodno iznenađene ali svejedno iznenađene. Zašto? Zato jer smo, ni ne primječujući, pod normalno počeli smatrati parove koji su sušta suprotnost tom paru od jučer. Postalo nam je sasvim normalno vidjeti muža i ženu kako zajedno šeću, piju kavu, kupaju se, kupuju i Bog zna što već ne rade, a da pritom ne razmjene ni pogled ni riječ, a kamoli poljubac sa žarom. Ako je vjerovati našoj iznenađenošću, onda je očito da pozitivnih primjera ima jako malo. Ljudi stoje s ljudima bezveze. Baš bezveze. Zašto, ja ne mogu shvatit i nadam se da nikad ni neću. Samo znam da je to strašno a još strašnije je to što je to postalo normalno.

Vezano za Imotski i Imoćane, moji dragi individualci, pa naravno da se ne može sve svrstati u dobre ili loše a konto kvarta, grada, regije, županije i države. Samo sam htjela dati koji pozitivan primjer, a i moja osobna statistika, što se tiče Imoćana, je sto posto pozitivna. Do sada, uistinu, samo pozitivni primjeri.
Pa valjda i moja statistika nešto vrijedi.

Dakle, ko o čemu ja opet o seksu. Pošto sam, na kraju krajeva, jelte' samo čovjek, ne mogu a da se ne zapitam kako bi to bilo imati malo više iskustva na tom području. Mislim, naravno, na broj partnera. U cijelih svojih 25 godina, ja sam imala samo jednog kojeg imam i dan danas. Njemu svaka čast, uistinu, ali to je jedan te isti penis. Ne bih ja nikad bila promiskuitetna, imala sam prilika, ko i svako normalno žensko čeljade, tako da ne bih ja to. Ja bih, tj. ne bih jer ludo volim svog dragog, ali u svojoj glavi ponekad bih, nekako u to sve ukomponirala još dva seksualna iskustva. Amo reći dva. Upravo zbog takvih, amo ih nazvat nedoumicama, ja maštam o stvarima i ljudima o kojim maštam. Prvih godinu dana veze uopće nisam primjećivala druge tipove. Sad je već druga priča. Dobro, kod nas žena je drugačije, bar kod mene jest. Što više skupljam godine, to ne mogu tek tako primjetit smišnog momka. Moram s njim prozborit bar dvi,tri riči da vidim od čega je, jer za ludu mu sva njegova lipost ako je tup ko tupina, bljutav ko spiza bez soli, glup ko tava i dosadan ko proliv. No jelte kako sam se zaposlila pa dobila priliku prozboriti s njih par, ja njih bez problema mogu umetniti u svoju maštu. Nisu to ozbiljne fantazije koje me proždiru, to je više u rangu npr. kao kad se moj dragi davnih davnina samozadovoljavao misleći na Samanthu Fox. Što se tiče konkrektnije usporedbe, ja samo samo jednom prilikom u glavi imala neku svima poznatu a opet sasvim nepoznatu osobu. To je bio ni manje ni više Leonardo di Caprio, ali ne u Titaniku s onom plavom kosicom i baby faceom, već u Pokojnima, onako muževan i sjeban. Inače, prilikom jelte masturbacije, obično ni ne vidim ničije lice. Eto, toliko za sada. Prolila sam još malo sebe po blogu....do idućeg puta

- 17:56 - Komentari (7) - Isprintaj - #

13.06.2007., srijeda

DVA NASLOVA, SASVIM KRATKOG TEKSTA

PAKLENO RADNO VRIJEME
Kao prvo, danas sam radila 10,5 sati. Trebalo je nešto šefici prevest i to je bilo hitno pa sam ja kući došla u 6 manje kvarat. Ona je već naravno otišla kući u 2 sata, zvala me dva puta da mi proslijedi detaljne upute o tome kamo s tim prijevodom, od srca se zahvalila i spomenila neku nagradu za trud. Sve bi to bilo lijepo kad bi bilo tako, no već sam unaprijed upozorena od strane kolegica da su u početku svi stavljani na pijadestal samo da bi ih se nešto poslije nemilosrdno svrgnulo s tog istog pijadestala.


ODA IMOĆANIMA
Svašta se o njima priča no ja imam o njima samo riječi hvale. Do sada sam upoznala četiri Imoćana i nijednom nemam ništa za prigovorit. Prvi Imoćanin tj. Imoćanka je jedna cura koja je išla sa mnom u srednju školu. Kad se sjetim nje, samo se sjetim smijeha, duhovitosti i srčanosti. Drugi Imoćanin tj. Imoćanka je moja potencijalna svekrva. Rijetko ćete ovo čuti ali jedna uistinu divna žena. Ostatak Imotskog se nalazi u suprotnom spolu. Dakle, u ovom kratkom vremenu službe, imala sam čast upoznati dva djelatnika sigurnosti iz Imotskog. Jedan je mlad, a drugi malo stariji. Kad ih vidim, stvarno mi bude drago, ne ono kad kažete drago mi je reda radi, već je uistinu tako. Toliko su simpatični da je to čudo jedno. S do iti jednim Imoćaninom tj. Imoćankom sam odmah našla zajednički jezik. Komunikacija s njima je toliko jednostavna da ne mogu a da se ne sjetim toliko nadrkanih stvorenja koja mi automatski spuštaju mrak na oči kad se pojave s onom svojom tmurnom facom i nakurcanim tonom. Mrzim takva glupa stvorenja. Dakle, u dišpet svim onima koji pljuju po Imoćanima, kapa dolje Imotski i svaka čast!

- 20:56 - Komentari (4) - Isprintaj - #

11.06.2007., ponedjeljak

NASLOV ĆU DOZNATI PUTEM

Dakle, kratko i jasno, nemam pojma olitiga blage veze. S ničim i o ničemu. Našlo bi se tu svega samo da imam volje skoncentrirati se. O poslu mi se ne da niti razmišljat a kamoli pričat. Mogla bih se hvaliti kvalitetno provedenim vikendom (janjetine i sexa ko u priči), ali eto, sve sam rekla u zagradama, suvišno je to rascjepkavati. Mogla bih, da hoću, nabrajati svoje blagoslove i proklestva, biti sretna ili tužna, ali ništa ni od toga. Možda razlog leži u tome što se nalazim u jednom od onih raspoloženja. Definicija „onih raspoloženja“ – ni dobro ni loše, ni vamo ni tamo, ni sretna ni nesretna, ni ovdje ni ondje.
Po mom mišljenju, najgora moguća vrsta raspoloženja. Iako na samom početku takvog raspoloženja jedno ne mora uopće biti vezano za drugo, ali sad „ono“ raspoloženje bezobrazno podsjeća na rutinu i monotoniju. E, a toga se posebno užasavam. Kad bih bar mogla birati, odmah bi radije izabrala tugu, očaj pa čak i nemoć. Zamislite samo osjećaj one najjebenije nemoći...e pa ja bih radije nemoć sada nego prokletu rutinu. Pa se lagano počinjem pitati...Znam da momka ne želim mijenjati jer da želim to bi i napravila (ako netko slučajno ne vjeruje, nek uđe u zapisnik da sam već dva puta prekinula vezu zbog raznih nezadovoljstvava i nanovo je započinjala tek kad su se stvari promijenile), posao ovaj za sada ne bih mjenjala (ponajviše jer nisam u mogućnosti), ali činjenica je da nemam jasnu predođbu čime bih se u životu uistinu željela baviti. Mislim, imam predođbu, ali tu se nikako ne radi isključivo o jednoj stvari. Uporno se pokušavam odrediti za jednu, zacrtati je i tvrdoglavo za njom krenuti. No neće ići. Meni jedna ko nijedna. E sad kad ja ovo sve lagano sortiram i zumiram, vidim ja itekako što mene muči.
Muči mene pun K stvari! Dobro, moguće je da je samo ta jedna u pitanju, s obzirom da sam tip osobe koji kad ga muči jedna stvar, namjerno sebi natovari još bar dvi stvari, eto tek tako da ne bude samo zbog jedne stvari u k....! Opet lagano otkrivam što me muči. Skužila sam da sam najbljutavije volje onda kad se vratim s posla i uvidim taj dan nisam imala posla i/ili nisam ništa novo naučila. Opet žudim za adrenalinskim šutom. Još sam nešto shvatila, upravo sada. Moja povremena želja za married manom nema u principu nikakve veze sa željom. Više pokušavam fantazirati o potencijalnim situacijama nego što uistinu uživam u fantaziji, a to radim upravo zato što želim uzbuđenje u svom životu. Vrlo vjerovatno je da meni uzbuđenja uopće ne fali u konkretno tom području, no to je neka vrsta mog bolesnog kompenziranja. Da nemam priličnu samokontrolu, šanse su velike da bih od svog života napravila veliko sranje, čisto uzbuđenja radi. Bogu hvala na zdravom razumu i svijesti o težini mogućih posljedica koja me redovito spriječava da kompletno ne zaserem na svaki mogući način i u svakoj mogućoj sferi

- 18:22 - Komentari (6) - Isprintaj - #

07.06.2007., četvrtak

ČUDNO STANJE MOG DRUŠTVA I MENE SAME

Sjećam se kako sam pričala i pisala kako želim muža i četvero djece. I sada to želim, samo što sve manje to želim sada. Danas sam provela dva ugodna sata s dvi jako dobre prijateljice iz osnovne škole. Inače, trebam napomenuti kako imam tu sreću što se, između ostalih, još uvijek intezivno družim 4,5,6 cura iz osnovne škole. Bez obzira što su nas životi odveli na različite fakultete, poslove, muškarce i ciljeve, mi još uvijek redovito ispijamo kave u trajanju od najmanje dva sata, a ako slučajno se to ne dogodi bar jednom u dva tjedna, kad se vidimo sve imamo isti osjećaj. S jedne strane imamo osjećaj kao da se nismo vidjeli sto godina – tema za razgovor nikad ne ponestane, a s druge strane kao da smo se vidjele jučer – bliskosti je uvijek jednaka količina. Sad se polako vraćam na prvu rečenicu. Pošto, naravno, ne družimo se samo jedna s drugom, već sa strane svaka ima još bar nekoliko ljudi tj. bar još jedno društvo, primjetile smo kako smo mi tj. baš nas 4, 5, 6, iz tog određenog društva jedine a da se ni jedna od nas nije udala. Važno je tu napomenuti kako po godinama komodno možemo te još važnije napomenuti kako se ni jednoj od nas to ne da. Ne da nam se uopće o tome razmišljati a kamoli to uraditi. I sve imamo isti osjećaj, a to je da ako to ne učinimo naglo, neplanski i u momentu ludila – nećemo to ni učiniti. Naravno, redovito nam se događa da nas ljudi pitaju – a šta je, mislite li se vi udavat, kad ćete itd. Nama na takva pitanja pada mrak na oči. E sad, sve smo svjesne kako su se vremena promijenila. I jesu, bome. Ponestaje požrtvovnosti, svima je do vlastitog komoda, dobne granice su se pomakle, žene emancipirale itd. No nije samo to. Ipak mi imamo svaka svoje društvo sa strane, i u tim društvima ima bar netko tko je udan odnosno oženjen, a često i više njih. Što je s nama? Nije da me to pretjerano muči, dapače, al čisto me interesira. Osobno, šta idem starija, to sam sve vrckavija i sve nemirnijeg duha. Nije stvar u tome da se nisam iživila. I da sutra umrem mogu reći da sam se u svojih 25 godina pošteno nauživala. Ako išta znam, znam uživati. Dakle, ne radi se o tome. Jednostavno, takva sam ili bolje rečeno takva postajem. Ovo što ću sada napisati već sada zvuči glupo u mojoj glavi, ali ne mogu to drugačije objasniti (ili sam možda prelijena i nezainteresirana za sklapanje smislenih rečenica), ali nekako mi se čini da će me život odvesti u sasvim neočekivanom smjeru. Ostala sam postojana kćer, unuka i prijateljica ali kao da lagano postajem na jedan drugi način potpuno nepredvidiva. Nije me toga strah, dapače, željno to isčekujem.
- 18:22 - Komentari (5) - Isprintaj - #

05.06.2007., utorak

DEAR DIARY....

Naslov je trebao ispasti kao sprdačina al sam momentalno došla do zaključka da će to biti baš to – dear diary trenuci.
Nisam trenutno zadovoljna tj. trenutno sam nezadovoljna. S kim / čim? Sa svojim poslom, perspektivom, s činjenicom da baš u trenucima nezadovoljstva javlja se želja za married manom, koji se baš u tim trenucima doima tako prokleto iskusan i neodoljiv. Tim više što su neprimjerene zajebancije između nas nestale bez traga. Baš sad u ovom nezadovoljstvu ja to tumačim kao znak njegove zrelosti, onda kad pretjeram tu još i nadodam njegovu zainteresiranost za mene kao znak naglog povlačenja s teritorija. Moja pretjerivanja se obično javljaju u trenucima općeg nezadovoljstva. Do prekjučer, o njemu nisam uopće mislila. Možda je to zato šta je prekjučer prošlo manje vremena od zadnjeg sexualnog odnosa, naravno između dragog i mene. Moje rečenice nemaju smisla, početka ni kraja. Možda je to zato što sam neopisivo umorna, jedva držim glavu na ramenu a rano je za u postelju. Moja mašta je racionalna. Paradoksalno ali istinito. Ponekad se osjećam kao u kavezu, klaustrofobično i sputano, kao da ne živim životom kojim bih trebala živjeti. Želim sve a ne znam i ne želim se mirit sa sudbinom. Često promatram ljude u prolazu i vidim toliko nezadovoljstva i uhvati me panika da jednog dana neka mlada duša ne bi mene gledala u prolazu i uvidjela moje nezadovoljstvo. Ne želim biti jedna od njih. Ne želim planirati udaju jer mi se čini da ću se predomisliti. Želim u trenutku ludila skočiti u nepoznato jer imam osjećaj da je to jedini način da uđem u takvo što. Želim, iako znam da bih učinila krivu stvar, naći se u situaciji s married manom u kojoj mi on, daleko od tuđih očiju, prilazi s oklijevanjem jer zna da to nije dobro ni za jedno od nas ali mi ne može odoliti. Želim biti dobre volje jer tada o njemu niti ne razmišljam. Želim se osjećati manje krivom, želim se osjećati više krivom. Kad nas zamišljam, ne mogu nas zamisliti. Mogu zamisliti pogled, riječ, neprimjetan dodir a zatim odmicanje. Ne mogu zamisliti poljubac. Uvijek me nešto omete. Možda glas vlastite savjesti svjestan da je poljubac najintimnija stvar između dvoje ljudi ili dobra intuicija koja zna da se takvo što neće dogoditi. Bez obzira na sve, zahvalna sam jer bezkompromisno vjerujem u bolje sutra iako ga sad ni ne ćutim. Ja volim svog dragog iako, kad bi ovo pročitao, ne bi mi više nikad u to povjerovao.

- 19:20 - Komentari (4) - Isprintaj - #

03.06.2007., nedjelja

...INTERVIEW S VAMPIROM...AKO JE MOGLA HALLE BERRY, MOGU I JA...SAMOTERAPIJA

Dobar dan i dobrodošli, gospođice X
- Još bolje vas našla
Recite mi, da li ste sretni?
- Da, jesam
Imate li sve što želite?
- Naravno da nemam, ali sam sretna s ovim što imam
Što želite?
- Želim sve. Imam enormne apetite, ali nisam pohlepna.
Kako je to moguće?
- Pa, evo ovako. Želim sve, to sam već rekla, ali i najmanje stvari me beskrajno uveseljavaju. S jedne strane sam fleksibilna, a s druge strane nisam nimalo takva.
Pa dobro, recite mi točno što želite od života
- Prvo želim život. Zatim želim sljedeće; Želim skladnu obitelj, muža s kojim ću imati u prosjeku fantastičan život, a to znači razumijevanje, pošotvanje, fenomenalan sex i povremene svađe. Želim četvero djece, psa, kuću. Želim proputovati svijetom, napisati knjigu, biti poduzetnica, gostovati kod Opre ili Larry Kinga. Želim osnovati vlastitu humanitarnu organizaciju, snimiti dokumentarni film, napraviti izložbu fotografija. To je za sada to, ako se još čega sjetim, reći ću vam.
Jeste li spremni za sve to? Eto, recimo, jeste li spremni za majčinstvo?
- Hm, mislim da nikad nitko za to nije spreman, i dok god se razmišlja na način – Radit ćemo na djetetu kad se okolnosti poklope – djeteta neće bit.
Dobro, preformulirat ću pitanje. Želite li sada dijete?
- Pa, recimo da ne bih htjela. Još moram neke stvari raščistiti sama sa sobom, malo pričekati.
Što raščiščavate, a što čekate?
- Ne bih htjela o tome
Jeste li u vezi?
- Da, jesam.
Što nam možete reći o tome?
- Da budem potpuno iskrena, i tu sam podijelena. S jedne strane ne bih se mogla nikad odreći te vedrine, humora, optimizma, srčanosti, velikodušnosti, a s druge strane lako bih se odrekla te utopije, povremene slijepoće, nesposobnosti razumijevanja, nedostatka zajedničkih trivijalnih interesa. Možda me još malo i muči što i nemam što za usporediti.
I što ćete učiniti po tom pitanju?
- Misaono ću se maksimalno angažirati oko svoje upornosti da rasčistim stvari. Fizički
gledano, pustit ću vrijeme da čini svoje. No, o tom potom.
Kakav je odnos vaše majke i vas?
- Hm, pa izvanredan, ponekad nekonvencionalan. Naime, ja svoju majku čitav svoj život zovem imenom. Nikad joj nisam rekla mama. Kad je neozbiljna tematika, zovem je mater, kad je šala, zovem je mami, no nikad mama ili majko za ozbiljno. Drugo, čini mi se da je mater sve do nedavno mislila o svojoj kćeri da je povučena, preplašena, ko stvorena za povući se u mišju rupu. Mislim da je napokon uvidjela da joj kćer i nije baš tako nesnalažljiva. Mater i ja se izuzetno volimo. To je najbitnije.
Događaj u djetinstvu koji vas je najviše istraumatizirao?
- Ne postoji. Općenito, nisam sklona takvim stvarima. Naravno, imala sam i sreće.
A razvod vaših roditelja?
- E tu pogotovo nije bilo trauma.
Spavate li mirno?
- Izuzetno, Bogu hvala
Kad ste ga već spomenuli, jeste li vjernica i ako jeste, idete li u crkvu?
- Da, vjernica sam. U crkvu idem, ali ne redovito
Neki bi rekli da onda baš i niste neka vjernica
- Srećom, ružne navike vođenja računa o tuđim mišljenjima sam se odavno odrekla
Što biste promijenili kod sebe, da možete?
- Jedino što bih mijenjala kod sebe je svoju dlakavost. Srećom to se može promijeniti.
Što mislite o homoseksualizmu?
- Mislim da je to poremećaj. Protiv sam svakog nasilja i diskriminacije, ali ne daj Bože da mi dijete takvo ispadne.
Plastične operacije?
- Nikad ne reci nikad, ali zaista sumnjam. Previše bi mi bilo žao mene. Mislim da ću ipak izbjeći svako bespotrebno izlaganje nožu.
Umjetna oplodnja?
- Prije usvajanje
Kako se vidite za 50 godina?
- Daj Bože zdravlja, vidim se okružena hrpom unučadi i solidno financijski potkovana
Često spominjete Boga?
- Ja bez Njega ne mogu i ne želim.
Ok, vidim da ste jasni po pitanju Svevišnjeg. No, zašto ima onda toliko na svijetu zla i nepravde?
- Govorite kao moja majka i baka. Pa čisto po logici stvari. Ako postoji dobro, mora postojati i zlo, a ako bi na svijetu bilo samo dobro onda ovo ne bi bila Zemlja već Raj.
Idemo dalje. Feminizam?
- Da budem iskrena, nemam pojma. Ne opterećujem se
Imate li kakve fobije?
- Umjerenu dozu klaustrofobije.
Što mislite, kakva ćete biti majka?
- Puna ljubavi i blagosti, no i prilično stroga po potrebi
Eutanazija?
- Do jutros bih vam vjerovatno odgovorila – da, ako nema spasa. No čovjek se nakon
19 godina probudio iz kome. To mi je promijenilo mišljenje.
Rekli ste da spavate prilično mirno. Znači li to da vam je savijest čista?
- Većinom, da
Većinom?
- Pa i ja sam samo čovjek
A što vas to manjinom grize?
- Grešne misli, ali nećete iz mene izčupati o kojim se mislima radi
Ok, vidim da se nećete predomisliti. Za kraj jedno filozofsko. Što mislite o svijetu i životu?
- Svijet je izopačen a život je prekrasan.

- 15:31 - Komentari (3) - Isprintaj - #

01.06.2007., petak

...povećala mi se plaća s 2000 na 2700. Kad ona samo tim tokom (svako 3 miseca po 700 kn gori) nastavila rast, možda se i ne bi morala oslanjat na lutriju...


- 17:47 - Komentari (3) - Isprintaj - #

30.05.2007., srijeda

P M S

Mislim tj. duboko se nadam da sam u PMS-u. Sva moja sreća od prekjučer je nestala ko da je nije nikad bilo. Još je ona tu, al je prekrivena debelim slojem malodušnosti. Mislim kako se nikad neću udat. Mislim da ja i moj dragi imamo najbolju namjeru i puno se volimo, duše mi, al sad mi se čini da do toga neće nikad doć, ne daj Bože. Možda mi se to čini zato šta sam u PMS-u, daj Bože (i da mi se samo čini i da sam u PMS-u). Razloga moje činidbe ima nekoliko al najbitniji je jedan; naime, nema stambenih uvjeta. Ukoliko ne dođe nekog extra dobro plaćenog posla (trenutno mnenom vlada pesimizam pa nekako najradije bi rekla kako su šanse zato ispod minimalnih) ili neke drugih izljeva prihoda (ne znam šta bi sad stavila u ove zagrade), ništa od svega toga. Preveliki sam komformist, hedonist itd., ne da mi se spavat na krevetu koje nije točno tvrdoće kao moj, ne da mi se bacat robu jer je u stanu di žive dragi, mater, sestra i pas nema mista za nju; za kompjuter, figurice koje tako marljivo skupljam, postole, ne da mi se živit sa svekrvom ni zavom, iako smatram da bolju svekrvu ne bi našla među milion svekrvi. Ne želim jer mi je naporno ne biti u mogućnosti dignit noge na stol, mislit se oće li ko šta pomislit ako ne trknem odma oprat sude već bi prvo zapalila cigaretu. Ne da mi se ne moć se sexat kako triba jer ne smim bit glasna (da ne spominjemo šta mi dragi ne bi bio ni upola aktivan na tom polju imajući pritom spoznaju da je mama tu). Dođe mi sad da legnem, pokrijem se lancunom i zaspem na tri, četiri dana. Jebeno sam frustrirana. headbang
Moj dragog već misecima boli jedan te isti zub. Na najmanji propuh – eto vraže upale. Ajde u zubara više, majmune jedan!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!headbang
Bolje da ja ugasim kompjuter i odem lećheadbang

- 17:43 - Komentari (5) - Isprintaj - #

29.05.2007., utorak

...Možete li osjetiti sada okus hrskavog domaćeg kruha? Mladog sira? Pršuta?Jednostavno se rastapaju po nepcu...sočna janjetina i kumpiri u peći....pa zatim desert...čokoladna torta, sva od čokolade i domaće mađarice..ZA SVE ONE KOJI SU NA UN DIJETI!

...Jesam ja i danas sretna, al sam naduta ko sto nadutih, sve mi ide na nerve!...ima bit da sam u PMS-u...


- 22:52 - Komentari (4) - Isprintaj - #

28.05.2007., ponedjeljak

...nemam što za reći osim da sam trenutno jako sretna. Sreća mi je totalno isisala inspiraciju. Stvarno nemam što za reći...
- 18:41 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< lipanj, 2007  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Lipanj 2007 (9)
Svibanj 2007 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

o tom potom

Linkovi